povijest pasmine

PRILAGODJENO IZ ORIGINALNOG ČLANKA, AUTOR: BILL BOYLAN

Tijekom 1933. godine Stafordski Bullterijeri spominjani su u časopisu ‘Our Dogs’ u članku koji prezentira Johnu Bulla i rudarske pse, koji se koriste za borbe. U tom je časopisu objavljeno pismo o psima koji u tom trenutku nisu imali rodoslovlje. Kasnije, tijekom 1934. godine napravljen je pravi potez kada je u ‘Our Dogs’ objavljen tekst Stewarta Poolea iz Tiptona, koji je tražio da ga kontaktiraju svi zainteresirani za osnivanje kluba za Stafordskih Bulterijera. Nažalost, autor je dobio samo devet odgovora, pa je odlučeno pričekati neko vrijeme i upotrijebiti ponovno časopis ‘ za kvalitetniju prezentaciju pasmine, koja je tada bila povezana s borbama.

Otprilike tri mjeseca kasnije, Joe Dunn vidio je Joea Mallena na poslu i pitao ga hoće li mu pomoći u formiranju kluba i može li se ugovoriti sastanak u ‘The Cross Guns’ i potaknuti određeni broj mještana da se učlane u klub za pet šilinga. Gospođa Mallen pristala je na to i sastanak je brzo dogovoren. Sastanku je prisustvovalo devet ili deset osoba, a nekima je od njih je gospođa Mallen posudila novac za članstvo! Sada znamo i imena nekoliko prisutnih: trojica iz grupe bili su Fred Silvers, vlasnik “Queenie“, Jack Shaw, vlasnik “Jim the Dandy” i Harry Pegg vlasnik “Fearless Joe“.

PRVI CRADLEY CLUB SHOW

Prvi Cradley Club Show održao se devet tjedana nakon sastanka u Cross Gunsu, 17. kolovoza 1935., a sudac prve klupske izložbe bio je gospodin H. N. Beilby. Prisustvovali su svi značajni psi iz tog doba, poput ‘Jim the Dandy’ (best of opposite) po kojemu je uglavnom napisan izvorni standard, zatim ‘Cross Guns Johnson’, koji je šest mjeseci kasnije osvojio prvu nagradu za najboljeg predstavnika pasmine na Cruftsu. Izlagan je i “Fearless Joe”, njegov sin “Vindictive Monty“ (prvoplasiran) te autorov “Game Lad“. Prezentirane ženke bile su “Brave Nell“, “Queenie“, te “Lioness”. Plasmani su bili, kako slijedi: Pobjednik razreda otvorenih i best in showu “Jim the Dandy“, drugoplasirani “Game Lad“, trećeplasirani “Cross Guns Johnson“, Rezervni plasman osvojio je “Vindictive Monty“, Plasman za ženke: 1, ‘Brave Nell’, 2, ‘Queenie’, 3, ‘Lioness,’ Res. ‘Victorious Lass.’ Posebne nagrade osim za najboljeg psa i kuju dodijeljene su drugoplasiranom psu i najboljem psu starijem od četiri godine i bio je to “Game Lad”.

CRUFTS 1936

Ovo je još jedan važan događaj za Stafordske Bulterijere, jer je ovo bila prva pojava naše pasmine na izložbi ovog ranga. Puno je pažnje posvećeno čovjeku koji se toliko posvetio pasmini i njezinoj prezentaciji do tada – Za suca je izabran gospodin Joe Dunn, tajnik i osnivač SBT kluba. Joe Mallenov “Cross Guns Johnson” bio je Best of Breed, dok je tigrasta kuja “Brother of Looe” u vlasništvu Tom Wallsa bila Best of Opposite. Nažalost, pobjednik je ubrzo uginuom bez da ostavi potomstvo iza sebe. To je bila tragedija koju smo mogli izbjeći, a nesumnjivo je za pasminu predstavljala velik gubitak.

Sljedeći veliki događaj koji se trebao održati bila je vrlo dobro reklamirana izložba pod nazivom Wembley National Dog Show održana u suradnji sa Star Dog Tournament. (Večernje novine London Star). Ovim je događajem upravljao gospodin Leo Wilson, poznato ime u kinološkim krugovima i kinološki sudac svjetske kategorije. Izložba je održana 2. listopada 1936. A SBT je prezentiran u dva razreda. Jedan od razreda imao je 24 prijavljena psa, a izloženi su svi u to vrijeme poznati, atraktivni psi.

Dobro se sjećam (autor teksta) dolaska trenera iz Cradleyja s njihovim psima na Wembley Way. Pitao sam se kako su prošli na putovanju jer su svi bili živahno raspoloženi i uspjeli su smjestiti na klupama. Dvoje favorita bili su Jack Barnardov “Barham” i “Cloth of Gold”. Jack je do tada već kupio “Jim the Dandy-a” i doveo ga je sa svojim ostalim psima. Poznati all round sudac, gospodin Jas. Saunders, bio je sudac za Stafordske Bulterijere i za najboljeg psa (Best of Breed) postavio je bio nam je novopridošli tigrasti pas u vlasništvu gospođice Joan Elliott, imena “Bocking-Joseph”, dok je “Game Lad” bio na drugom mjestu. Najbolja kuja bila je moja vlastita “Timyke-Mustard” čiji je otac bio poznati ‘Game Lad.’ Tada su Joe i gospođa Lil Mallen postali naši prijatelji, a to se s godinama razvilo u pravu povezanost. Nažalost, gubitkom “Cross Guns Johnsona” činilo se da Joe Johnson više nije u najboljem tijeku sa događajima. No, ubrzo je dobio mladog tigrastog psa registriranog kao “Game Bill” kojeg je kasnije prodao Danu Potteru. Ovaj pas je proglašen najbolji, psom pasmine na Cruftsu 1937. pod sudcem Phila Deeom.

Međutim, 25. svibnja iste godine na svijet je došao “Gentleman Jim”, kojeg je uzgajio gospodin Jack Dunn, a čiji je otac ‘Brindle Mick’, koji je bio osnovica dobro poznate M-linije (puni brat „Cross Guns Johnsona.“) To je Joea usrećilo i pomoglo mu je da zaboravi prijašnju lošu sreću, ai pokazalo se kao drugi dobar početak, što je kasnije povijest i dokazala. Ranije, 1. siječnja 1936. godine, također sam uzgajio leglo u kojem je bio tigrasti pas, a kojeg sam registrirao kao ‘Game Laddie’, koji je kasnije izlagan na Cruftsu 1938. Godine. Tada je za najlijepše stafford štene proglašen “Gentleman Jim”, dok je ‘Game Laddie’ proglašen najboljim psom pasmiene. Sudac je bio gospodin H. N. Beilby. Naravno da je dobro poznato da je ‘Jim’ bio prvi KC šampion ove pasmine; zapravo, on i “Laddie” bili su jedini psi proglašeni šampionima prije rata.

Tako je, pretpostavljam, sve započelo i počelo rasti. Oformljena je i druga sekcija. Naše vlastito Southern Society, čija je prva izložba održana 1. svibnja 1937. godine, a sudac je bio poznati i svestrani gospodin Jas. Saunders. Izloženo je 76 pasa, to jest izlagao je 21 izlagač. Sada postoje brojni klubovi Stafforda u Velikoj Britaniji i drugi u mnogim dijelovima svijeta. Siguran sam da dio popularnosti duguju izuzetnom i gotovo nevjerojatnom podvigu s početka sredine tridesetih godine, a postigao je tako mnogo popularnosti.